Ne postoji način da se točno izmjeri količina nasilja u Kašmiru u posljednjih 30 godina. Službeni dokumenti tvrde da je više od 50 000 ljudi umrlo u Kašmiru, a nevladine organizacije su bliže brojci 100 000. Oba se izvora slažu da su civili najviše stradali. Kao rezultat prijetnji zajednicama na temelju nacionalnih i vjerskih pripadnosti, stotine tisuća ljudi su napustili Kašmir. Najbrojnija je od tih grupa zajednica kašmirskih hinduista, zajednica koja je u Kašmiru postojala nekoliko tisuća godina. Nakon što su napustili svoje kuće, našli su utočište u drugim gradovima, u Đammuu, Delhiju, Puni, Mumbaiju, itd. No i mnogi su muslimani otišli, zbog sigurnosti, tražeći obrazovanje i posao, jer su i škole i radna mjesta stradala u tim krajevima. Manji dio njih se osjećao ugroženima u Kašmiru pa su emigrirali u Pakistan, no to je bilo na samome početku oružanoga nasilja. 

Gdje su Kašmirci danas? Mislim da su po cijelome svijetu, u Delhiju, Mumbaiju, u bilo kojem većem gradu u Indiji ili Pakistanu, ili u svijetu, zapravo. Neki od njih trguju poznatim kašmirskim rukotvorinama, kašmirskim šalovima, pašminama, tepisima, itd., možda rade za državni ured ili kompaniju, u bolnici ili su studenti na nekom sveučilištu. Pitanje je što zapravo znači zapravo Kašmirac. Iz perspektive kašmirskoga jezika, govorimo samo o etničkoj zajednici koja sebe naziva Kašmircima. Ako govorimo o široj regiji, o Kašmirskoj dolini, riječ je o većem broju etničkih skupina, o Guđđarima, Bakervalama, itd. 

Stvar postaje kompleksnija kad je riječ o većim teritorijalnim jedinicama kao što su savezna republika Đammu i Kašmir u Indiji odnosno provincija Đammu i Kašmir u Pakistanu. Riječ je o tome da se upotrebljava riječ Kašmir da bi se govorio o cijelome tome teritoriju, osobito kad je riječ o popularnoj imaginaciji Indije i Pakistana. Ali, gotovo sam siguran da stanovnici Ladakha i Đammua, dvije najvećih provincija u Đammuu i Kašmiru u Indiji ne govore o sebi kao o Kašmircima. Isto se može reći i za glavne regije ili gradove Đammua i Kašmira u Pakistanu, o Gilgitu, Baltistanu ili Mirpuru.  

Svi spominju prekrasnu prirodu u Kašmiru. Kašmir doista ima nevjerojatne prirodne resurse. Koliko toga je preživjelo do danas? Misliš li da će se bolivudski filmski timovi uskoro vratiti u Šrinagar i ostatak Kašmira? 

I u Indiji i u Pakistanu, Kašmir se spominje kao ‘raj’, a bolivudska industrija takav diskurz naročito potiče. No, tu je nekoliko ozbiljnih pitanja. Je li ta ideja ljepote povezana s politikom? Postaju li tako okolnosti života stanovnika Kašmira samo objekt ili ih se skriva? Na koji način bolivudski filmovi potiču stvaranje vizure gledanja i kako podržavaju taj stereotipizirani pogled i objektiviziranje? Na koji način utopijske ideje o ljepoti sudjeluju u političkim i vjerskim ideologijama i državnoga aparata koji žele druge nagovoriti na nasilje? Sve dok priče o ljepoti ne potiru iskustvo i živote ljudi u Kašmiru na rub pogleda, ne vidim ništa problematično u njima. Ali ako te priče izguravaju ljude izvan okvira, rekao bih da ne postoji opravdanje za govor o ljepoti. 

Sukobi u Kašmiru već dugo traju. Generacija koja je svjedočila počecima tih sukoba skoro pa da više nije među živima. Kako mlađe generacije gledaju na sve što se dešava? Što bi po njima razriješilo sukob? 

Oružani je sukob i borba protiv državnoga aparata završila prije 5-6 godina, ali povremeni se okršaji nastavljaju dešavati. Umjesto oružja, masovna mobilizacija i protesti su novo lice borbe. Protesti su uzrokovani poricanjem osnovnih ljudskih prava i sigurnosti, no često ih se u medijima etiketira kao vjerske ili fundamentalističke. Te etikete legitimiziraju onda vojnu akciju protiv civila u Kašmiru. U Indiji postoje oni koji se protive ovakvoj povredi prava i nepravdi, ali taj je glas često marginalan, često nadglasan. 

Ako se protivim silovanju žena, baš kao i drugi u Indiji, zašto da me pri tome dočekaju meci, dok u drugim dijelovima Indije takve demonstracije uživaju podršku društva. Je li silovanje u Kašmiru prihvatljivo, a drugdje u Indiji ne? Je li uhićenje maloljetnika opravdano u Kašmiru a drugdje u Indiji se ne smije? Takva pitanja se stalno vrte po Kašmiru, ali država daje stalno iste odgovore, one od ranije. 

Svi u Kašmiru bi htjeli konačno razrješenje situacije, ali i ulogu Kašmiraca u određivanju načina razrješenja. Svakako da je dobrodošla suradnja drugih zemalja na diplomatskim sastancima, ali potrebna je i suradnja Kašmiraca. Ako već se ne traži njihova suradnja, barem da ih se prepozna kao sebi ravne. Status quo svakako nije rješenje, svi to moraju shvatiti. U vrijeme podjele Indije i Pakistana, Kašmir je uglavnom bio pošteđen nasilja kakvo se vidjelo u drugim dijelovima potkontinenta. Status quo, poricanje demokratskih prava – to je stvorilo kontekst za oružano nasilje. Rezultat toga statusa su i smrt civila, prisilne migracije. Na kraju svega toga pati Kašmir. I ako se to ne razriješi, nasilje će se vjerojatno nastaviti.

 Svaka kuća u Kašmiru ima paćikdara – duha koji živi na potkrovlju. Paćikdar je vrlo moćan duh; stariji su nama djeci govorili da je paćikdar čuvar naše kuće, miran je sve dok ga nitko ne uznemirava. Naljuti se kad se ukućani svađaju. Mi djeca smo bili u strašnome strahu od duha na potkrovlju, na kašmirskom ga zovemo još i kaeni. Kad god bismo nešto napravili loše ili nismo htjeli jesti ili pisati zadaću, stariji su ga zazivali. 

Postoje još mnoge priče o sličnim bićima, što dobrima što lošima, kao što su džinovi, vile, vještice, bića nalik jetiju itd. Tu su i mnoge pjesme kao što je

vanvun: pjesme koje žene pjevaju na vjenčanju, plesovi kao što je ruf, a koji uključuje i pjesme žena. Tu je onda i satira poznata kao ladišah. 

_{Ladišah izvedba.}

Pa priče o Himalu i Nagrai. Nagrai je princ Naga (zmija) koji preuzme ljudski oblik i zaljubi se u princezu Himal. Nakon početnoga protivljenja, oni se ipak vjenčaju, no nakon toga Himal dozna o Naginima suprugama zmijama. Himal se ne sviđa ta ideja te počne sumnjati u svoga muža. Nagrai je povede u svoje kraljevstvo, no Himal se tamo ne snalazi i uskoro biva otrovana. Vraćaju je na zemlju i balzamiraju. 

Na zemlji je neki sveti čovjek vrati u život, no slučajno ubije Nagraija kad joj ovaj dođe u posjet u svom zmijskom obliku. Dok spaljuju Nagraijevo tijelo, Himal se također baci na lomaču. Priča ima nekoliko varijanti. U nekima oboje prežive. 

U južnome Kašmiru je sveti izvor, ljudi vjeruju da je Nagrai baš iz njega izašao na površinu. 

Druga je popularna priča nešto mlađa, a povezana je s pričom o Habbi Khatun. Priča kaže da je u Kašmiru u jednome selu živjela žena s prekrasnim glasom. No, svojta je njezina muža bila vrlo neprijazna prema njoj. Nju je to boljelo, a pjesma joj je donosila olakšanje. Jednom je kralj prolazio tim selom i čuo njezin glas. Opčinjen njezinom ljepotom i glasom, kralj odluči da je oženi pa je zato povede sa sobom. No, bilo je to vrijeme mughalskih osvajanja Kašmira, a jedan Mughal zatoči kralja i posla ga u egzil. Žena se, tužna, posvetila asketskome životu. Njezine su pjesme vrlo poznate, a prenose se od čovjeka do čovjeka. Ovo je prijevod jedne njezine pjesme, a druge možete pročitati ovdje:

 I left home to play and was absorbed in it