Hijerahija je u Indiji bitna, indijsko društvo je raslojeno i vrlo se dobro zna tko zauzima koju poziciju i kakvo se ponašanje od koga očekuje. Kada sam počela raditi u Indiji, u američkoj mutlinacionalnoj kompaniji, pogrešno sam zaključila da utjecaj lokalne kulture neće igrati veliku ulogu obzirom da je korporativna organizacijska kultura snažna unatoč različitim zemljama gdje imamo urede. Primjerice, u mojoj firmi se svi oslovljavamo imenom i koristimo “ti” i to je pravilo komunikacije koje postavljamo od prvog dana. Obzirom da u uredu koristimo engleski jezik koji ne razlikuje “ti” i “Vi”, nezgodnih situacija o izostanku persiranja zapravo i – nema. Ili sam ja tako mislila, dok mi nije indirektno dato na znanje da možda ne pokazujem dovoljno poštovanja onima koji to očekuju.

Mi Hrvati smo vrlo homogen narod. K tomu mi se čini da nas je 40 godina komunizma uvjerilo da su svi ljudi više-manje jednaki i da nitko nije rođenjem “bolji” od nekog drugog. Iz mog iskustva u poslovnim  situacijama u Hrvatskoj ljudi se češće postavljaju iz pozicije jednakosti jedni prema drugima. U Indiji će društvene pozicije u svakoj situaciji biti više definirane i utjecati će na način komunikacije i obavljanja posla.

Ja sam se u Indiju preselila sa asistentskim poslom sa tek nekoliko godina radnog iskustva, znači – na samom dnu kroporativne hijearhije. Od mene se očekivalo da izvršavam svoje zadatke i uvažavam manadžere koji su iznad mene na korporativnoj ljestvici – što su uglavnom bili svi. Moj prvi šef u Indiji je bio “stara škola”, u firmi preko 20 godina, iskusni vuk prodaje i odani zaposlenik, dominantan u svom stilu vođenja. Na moje pritužbe o poslovnim zadacima koje nisam pronalazila dovoljno izazovnima uzalud mi je pokušao dati do znanja da trebam biti sretna samim time što radim za dobru i stabilnu firmu. Kao primjer je rekao da je šef uvijek u pravu i ako šef kaže da pomaknem olovku s jednog kraja stola na drugi da se od mene očekuje da to s poštovanjem i napravim. U svom direktnom načinu komunikacije sam odgovorila da neću pristajati odrađivati posao koji mi osobno nema smisla. U tom trenutku sam izazvala cijeli indijski kulturalni koncept “dharme” – osjećaja dužnosti, a to nisam ni znala.

Isti šef mi je napomenuo da moram pisati formalnije poruke iskusnijim menadžerima i ne smijem se uvrijediti ako ne odgovore na moje elektorničke poruke. Nije mi bilo jasno zašto je većina ljudi oko mene nepristojna i ponekad bih se osjećala nevidljivom. Kasnije ću naučiti o važnosti izgrađivanja osobnih veza među kolegama nasuprot europskom tranzakcijskom načinu rada. Trebalo mi je nekoliko godina da uspostavim veze na temelju kojih sam onda odrađivala poslovne zadatke. S kolegama s kojima sam bila bliža, posao se odrađivao brže i poruke su bile uvijek odgovorene.

Kritični incident se dogodio kada sam poslala izvještaj o niskim rezultatima predavanja senior manadžera na jednom od naših programa. Iz moje perspektive, ja sam samo bila glasnik zajedničke ocjene grupe. Iz njegove – porukom o neuspješnom predavanju sam ga osramotila pred mojim šefom, osobom koja je njemu podređena. To je bila lekcija o čuvanju obraza u javnosti, koju sam tek kasnije shvatila. Sve u svemu, radila sam u potpunosti suprotno od svakog od ovih savjeta kako se ponašati prema indijskom šefu.

U jednom trenutku sam počela raditi stvari drugačije i poštivati pravila koje sam sada jasno vidjela: počela sam oslovljavati određene kolege i vanjske dobavljače sa “Sir” i primjetila koliko su otvoreniji za komunikaciju sa mnom. Razmišljala sam kako su jamačno u početku mislili da sam ja ta koja sam nepristojna.

Možda je korporativna hijerarhija u Indiji odraz raslojenosti društva i posljedica kombinacije formalnog autoriteta koje društvene pozicije nose sa sobom i očekivanja ponašanja koja su sukladna toj poziciji. Mnogi stranci koji dolaze raditi u Indiju u početku bivaju zbunjeni spletom nepisanih pravila i neki od njih smatraju indijski preferirani direktni stil rukovođenjapreautoritativnim. Nekima od njih nije se ugodno koristiti formalnim autoritetom koji imaju ili, kao i ja u početku, ne pokazuju dovoljno poštovanja onima koji to očekuju.

Kroz godine rada u Indiji naučila sam razumjeti pravila hijearhije, pokazati poštovanje koje se očekuje, ali u isto vrijeme biti autoritativna i direktna kada je to potrebno. Naučila sam biti asertivna u svojim preporukama manadžmentu ili u komunikaciji s indijskim kolegama. Razumijevanje kulturalnih normi na poslu i prilagođavanje mog načina rada mi je u konačnici pomoglo da budem puno učinkovitija u svom poslu.