Mi vjerojatno mislimo da sami biramo plesove koje ćemo izučavati, no imam utisak da ipak oni „pronađu“ nas. Od srednje sam se škole pa do kraja fakulteta bavila irskim plesom, no jedna su stepenica i trenutak nepažnje okončali taj period mog života. Kako ipak nisam htjela napustiti svijet plesa, odlučila sam oktriti do tada mi nepoznate stilove, te sam zaplovila u vode orijentalnog plesa. Dok sam čitala literaturu o Orijentu, otkrila sam i nevjerojatnu Indiju – a poslije prvoga sata bolivudskoga plesa shvatila da se rodila nova plesna ljubav!

Za javnost u Srbiji, Indija je i dalje daleka, mistična zemlja. Širi auditorijum je polako upoznaje putem serija i sve popularnijih bolivudskih filmova, te su njima draža izvođenja modernih i folklornih plesova ove zemlje– ponajviše što prepoznaju melodije. S druge strane, kako joga postaje sve rasprostranjenija, u publici sve više ima ljubitelja duhovnoga aspekta ove kulture, a oni radije uživaju u drevnim klasičnim plesovima. Što se izvođača tiče, već nekoliko godina unazad smo jedini u Srbiji koji se bave isključivo plesovima Indije. No, ponekada škole orijentalnih plesova na satovima posvete i malo pažnje bolivudskom plesu, ili pak neke škole modernog baleta kreiraju koreografiju i kostime inspirirane Indijom. Otkako smo počeli organizirati radionice i dovoditi učitelje iz inozemstva, probudili smo interes i znatiželju plesača različitih stilova – pa se radujemo svaki put kada neko od njih ubaci poneku mudru (pokret ruku specifičan za klasične plesove) u svoj plesni repertoar jer to znači da uspijevamo u želji da sa što više ljudi podijelimo svoju strast i popularnost indijskih plesova polako ali neprestano raste.

Ponajviše me je privukla neophodnost da plesač bude istovremeno i glumac, i obrnuto. Show dance, u suštini. Kao veliki ljubitelj mjuzikla na kazališnim daskama, već sam poslije prvog filma bolivudske produkcije koji sam odgledala, imala pregršt ideja o tome kako bi taj isti broj izgledao na pozornici. Zatim, nepregledne mogućnosti da ispričate priču kroz koreografiju. Melodije u rasponu od nježnih instrumentala s klasičnim instrumentima, pa sve do modernih pandana pop kulturi. Bajkoviti kostimi i njihova raznobojnost. Također, mogućnost fuzije pokreta iz davnine, folklora ili modernog doba, što stvarno pruža neviđenu slobodu koreografu.

Apsolutno, a broj fanova bolivudskih filmova svakodnevno raste. Čak postoji i organizirana grupa čiji je cilj promocija indijske kinematografije generalno, a najljepše od svega je što članovi odvoje svoje slobodno vrijeme da prevedu što više filmova na srpski jezik, kako bi bili dostupni i onima koji ne znaju engleski.

Teško je reći, ovisi o dužini broja, o vrsti stila. Klasični stilovi zahtijevaju preciznost, simetriju i usklađenost – tako 3 sekunde nekog pokreta može značiti beskrajna ponavljanja i uvježbavanja. Bangra je zabavan foklor, ali traži maksimalnu dozu energije od plesača, pa nju vježbamo samo u drugom dijelu probe jer je poslije nje moguće samo istezanje i odmor uz dosta vode. A bolivudski ples, pak, ima dosta formacija, međusobne interakcije plesača – pa sve to treba sinkronizirati plus uklopiti s muzikom…Ali jedno je sigurno – kako moj plesni tim sve duže pleše, ima sve više scenskog iskustva i sati na radionicama, sve nam manje vremena treba da uvježbamo koreografije, pa čak i na pozornici, usred nepredviđenih okolnosti, spontano izmijenimo neke dionice a da publici izgleda kao da je tako oduvijek i trebalo biti.

 

Za bolivudski ples, prijevod je teksta prvo što potražimo nakon što odaberemo pjesmu za novu koreografiju. Kako je gluma neodvojivi dio ovog plesa, moramo točno znati kakva emocija prevladava u pjesmi. Također, ako koristimo mudre, pokrete ruku koji nose značenje i pričaju priču, moramo znati koja riječ što označava, pa da oko toga gradimo ostatak koreografije. Ovo ne radimo samo zbog onih iz publike koji znaju indijske jezike, što je inače u Srbiji rijetkost – mi to baš naprotiv radimo upravo zbog onih koji ga ne znaju, a koji će prepoznati ili razumjeti što želimo prikazati i time razumjeti i samu pjesmu. Predstavljati tuđu kulturu nosi sa sobom veliku odgovornost da je pokažete što vjerodostojnije moguće, i mi smo toj misiji prišli vrlo ozbiljno.

Orijentalni je ples ovdje popularan duže od desetljeća, te su orijentalni festivali česti u regiji – na primjer u Srbiji ih imam barem 3 izvan Beograda i 5 u Beogradu. Oni se koncentriraju najviše na orijentalne stilove – pretežno porijeklom iz Egipta, no od prije par godina su polako počeli stjecati popularnost i stilovi Turske, Bliskog Istoka kao i folklorni arapski stilovi. Plesači drugačijih azijskih plesova mogu biti specijalni gosti, ali opet rijetko imaju priliku publici predstaviti svoj repertoar. Kao usamljeni predstavnik indijskih plesova dosta sam gostovala na tim festivalima, kao i na karnevalima širom svoje zemlje, te upoznala plesače koji njeguju stilove Indonezije, Malezije, Japana – i tako sam došla na ideju da posvetim festival isključivo plesovima Azije, a kao goste pozivam plesače iz cijele regije. „Dragulji Azije“ su jedinstveni na prostoru bivše Jugoslavije, a najbliži festivali s približno sličnom tematikom su u Italiji, Mađarskoj i Češkoj. Smatram da je raznovrsnost festivala u regiji pravo blago jer podjednako doprinose popularizaciji plesova koliko i olakšavaju suradnju među plesačima Balkana a i šire.

Velik je izazov ako zavolite ples koji je manje poznat ili popularan. Imala sam sreće da indijske plesove isprva upoznam na redovnim satovima, uz dva sata treninga nedjeljno i instruktora koji posmatra tvoj napredak. Kada su ti satovi prestali, nesumnjivo je bilo da ako nastavim s ovim, da će biti potrebno daleko više vremena, samodiscipline i novca nego za bilo koji ples koji se nudi u plesnom centru tri ulice dalje. Zahvaljujući internetu, upoznala sam Janu Mankoč, izuzetno talentiranu plesačicu iz Slovenije. Pozvala sam je u Beograd, organizirala radionicu bolivudskoga plesa, a zatim sam provela 2 tjedna kao njezina gošća u Kopru, na intenzivnom i svakodnevnom treningu. Jedino rješenje za moje dalje napredovanje su bili online satovi preko Skypea. Kada sam konačno počela nastupati i gostovati po emisijama, shvatila sam da ima još ljubitelja bolivudskoga plesa, te sam odlučila pokrenuti školu i njima olakšati put do tog plesa. 

Ako ste stvarno posvećeni plesu, usavršavanje je neophodno, dok je za instruktora to imperativ. Također, učiti i čuti savjete od različitih instruktora je više nego dragocjeno, te su radionice postale neodvojiv dio plesnoga života. 

Od prve godine, festival „Dragulji Azije“ je uveo praksu da radionice budu podjednako zanimljive i plesačima orijentalnih, indijskih i folklornih stilova; ukratko – za svakoga po nešto. Ove godine su gostujuće instruktorice duo iz Slovenije – već spomenuta Jana Mankoč i Nataša Kočar. Posebna čast za festival i mene osobno, je gostovanje profesorice sa Sveučilišta u Agri, koja dolazi u Beograd na poziv veleposlanstva Republike Indije. Gospođa Rima Džohri (Reema Johri) će uputiti ljubitelje indijske muzike u tajne indijskih ritmova na tabli.

Budući da je u pitanju festival fuzija, mi smo prigodno spremile fuziju kathaka i belivud (eng. Bellywood). 

Belivud je veoma mlada fuzija, nastala kao spoj orijentalnoga plesa i indijskoga bolivudskoga plesa. Ovaj stil postaje sve popularniji među plesačima, zato što spaja senzualnost Orijenta i živahnost bolivudskoga plesa, a može biti i posebno začinjen elementima folklora. Pleše se uz brojeve iz filmova bolivudske produkcije i ne postoje određena pravila za izgled kostima – dokle god sadrži elemente obje kulture. 

Nasuprot njemu, kathak je drevan ples, jedan od 8 klasičnih indijskih plesova. Kako dolazi sa sjevera Indije, sami pokreti i kostim su dosta pod utjecajem sufijskih plesova. Riječ „kathak“ znači „onaj koji priča priču“ te je svaki ples u stvari slikovit prikaz života bogova i svojevremeno se isključivo izvodio u hramovima. Ovaj zahtjevan stil uključuje okrete, brze pokrete nogu i nježne pokrete ruku. 

Dok kathak, kao i svi klasični plesovi, ima određeni dijapazon pokreta, kathak fuzija nudi plesačima veću slobodu i moderniji pristup ovom drevnom plesu.

Marina, hvala Vam na razgovoru i vidimo se uskoro u Zagrebu.

Hvala Vama!